Sa 20 učesnica i besplatnim programom, cilj je bio jednostavan, ali važan: približiti tehnologiju na pristupačan, iskren i praktičan način.

Kako je sve počelo: pitanje koje nas nije napuštalo

Ideja za Debugging the Gap nije se pojavila slučajno, već je izrasla iz niza iskustava koja su nas natjerala da veoma jasno sagledamo nešto što se dugo podrazumijevalo, ali rijetko izgovaralo. Tokom dvije opsežne, višenedjeljne i intenzivne obuke iz različitih oblasti tehnologije, kroz naše programe prošao je veliki broj prijavljenih kandidata, a radionice su bile pažljivo dizajnirane tako da ih mogu pratiti i potpuni početnici i oni sa prethodnim znanjem. Uprkos otvorenosti i inkluzivnosti formata, kada je došlo vrijeme da se odaberu polaznici koji će nastaviti dalje, suočili smo se sa činjenicom koja nas je iskreno zatekla: ni jedna djevojka nije prošla u narednu fazu. 

Taj trenutak nije bio samo statistički podatak na papiru, bio je to signal da se nešto suštinski važno dešava ispod površine, nešto što ne možemo ignorisati. Počeli smo da se pitamo gdje se krije prepreka, šta je to što odvraća djevojke od aktivnijeg učešća, da li je riječ o nedostatku samopouzdanja, izloženosti, podrške ili jednostavno o tome da tech još uvijek izgleda kao prostor u kojem se one ne osjećaju dovoljno pozvano. Shvatali smo sve jasnije da nije nedostajalo talenta, niti potencijala, niti želje, već da je između djevojaka i tehnologije postojao tihi, uporan jaz, jaz iskustva, ohrabrenja, dostupnih prilika i osjećaja da je u redu napraviti prvi korak čak i onda kada nismo sigurni kako će on izgledati.

Upravo iz tog uvida rodila se ideja o programu koji treba da bude nešto sasvim drugačije od svega što smo do tada organizovali. Umjesto još jedne intenzivne obuke, željeli smo da stvorimo prostor koji neće izazivati pritisak, već ulivati sigurnost; prostor u kojem se ne očekuje savršenstvo, već radoznalost; prostor u kojem se greške ne tretiraju kao prepreke već kao sastavni dio učenja; prostor koji ne zatvara vrata svojim intenzitetom već ih otvara svojom pristupačnošću. Tako je nastao koncept trodnevnog okupljanja u kojem djevojke mogu da istražuju, isprobavaju, pitaju, pogriješe i ponovo pokušaju, sve u okruženju koje ih podstiče da shvate da tehnologija nije nedostižna ni komplikovana, već živa, kreativna i veoma otvorena industrija u kojoj i one imaju mnogo toga da ponude. Kroz strukturirane radionice, mentorski rad i neformalna druženja, željele smo da im pokažemo ne samo šta se radi u tech sektoru, već i kako izgleda biti dio njega; šta nas je tu privuklo, šta nas je zadržalo i na koji način svaka od njih može pronaći svoje mjesto, svoj tempo i svoj put.

Trodnevni format koji ohrabruje, a ne opterećuje

Trodnevni format koji ohrabruje, a ne opterećuje, zamišljen je kao iskustvo koje učesnicama omogućava da upoznaju ključne oblasti IT-a kroz pristupačne, praktične i međusobno povezane radionice. Od prvog momenta bilo je jasno da je cilj programa da im približi tehnologiju na način koji je razumljiv i prijemčiv, ali i da ih podstakne da se bez straha okušaju u nečemu novom. Svaki dan imao je svoj tempo i svoju temu, ali ih je povezivala ista nit, da im pokažemo kako izgleda tech svijet iznutra, kroz perspektivu žena koje u njemu rade i koje su spremne da svoja iskustva podijele otvoreno i iskreno.

Program je započeo uvodom u UX dizajn, gdje je Ivana Noković kroz primjer i razgovor pokazala kako se digitalni proizvodi oblikuju oko potreba stvarnih ljudi. Učesnice su se brzo upoznale sa osnovnim principima dizajniranja i prepoznale da je UX mnogo više od estetike, to je proces razumijevanja, empatije i promišljenog rješavanja problema. Nakon toga uslijedili su prvi koraci u web razvoju pod mentorstvom Anje Pješivac, gdje su učesnice, uz jednostavne HTML i CSS vježbe, doživjele onaj ključni trenutak kada se ideja prvi put pretvori u vidljiv rezultat.

Drugog dana program se usmjerio ka podacima, oblasti koja mnogima djeluje apstraktno dok ne vide kako brojevi mogu da otkriju obrasce i ispričaju vrlo jasnu priču. Tokom radionice Data Boost, koju sam vodila, učesnice su kroz jednostavne primjere upoznale osnove analitike i način na koji se podaci koriste u svakodnevnom donošenju odluka. Nastavak je vodila Anđela Sekulić kroz temu razvoja digitalnog proizvoda, koja je na jasnom i pristupačnom primjeru objasnila kako ideja prolazi kroz faze definisanja, planiranja i realizacije, uz podršku agilnih principa i savremenih AI alata.

Završni dan bio je posvećen budućim profesionalnim koracima učesnica. Jelena Marković ih je vodila kroz proces pisanja CV-ja i predstavljanja vještina na način koji odražava njihov potencijal, čak i kada tek počinju da grade svoje iskustvo. Nakon toga uslijedilo je završno druženje, možda najtopliji dio programa, u kojem smo kroz iskrene razgovore sa učesnicama podijelile svoje početke, dileme, izazove i odgovore na pitanja koja su ih najviše zanimala. Upravo u tim razgovorima vidjelo se ono što je i bila suština ove inicijative, da se jaz debaguje tek kada se stvori prostor u kojem se osjećamo slobodno da pitamo, razumijemo i učimo jedne od drugih.

Program Debugging the Gap pokazao je da je ponekad dovoljno tek malo znanja, podrške i pravog okruženja da se zapali iskra koja mijenja način na koji djevojke gledaju na sebe u odnosu na tehnologiju. Kroz tri dana susreta, pitanja, pokušaja i razgovora, učesnice su počele da prepoznaju da tech nije prostor rezervisan za druge, da u njemu može biti mjesta i za njih, i za njihove ideje, i za njihove ambicije.

Iz programa su izašle samopouzdanije, jasnije informisane o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju, bolje povezane sa ženama koje već rade u industriji i, što je možda najvažnije, bliže odluci da tehnologiju vide kao realan i dostižan put, a ne kao daleku mogućnost.

Ono što smo ostvarile kroz ova tri dana prevazilazi format radionice. To je bio početni impuls ka stvaranju vidljivije, glasnije i hrabrije generacije mladih žena u tehnologiji, generacije koja će imati manje prepreka, više podrške i jasniji osjećaj pripadnosti.

Ovaj program bio je naš način da započnemo debagovanje tog jaza. I znamo da ovo nije kraj, ovo je tek prvi commit u mnogo većem projektu koji slijedi.